Kineska filozofija: Konfucijev položaj u kineskoj povijesti

1045
konfucije

Konfucije je vjerojatno poznatiji na Zapadu od bilo kojeg drugog Kineza. Međutim, u samoj Kini, iako je oduvijek bio poznat, njegov položaj u povijesti se bitno mijenjao od jednog do drugog razdoblja.

Promatrajući povijest, Konfucije je prije svega bio učitelj, no samo jedan od mnogih učitelja. No nakon njegove smrti postupno se počeo smatrao “svetim učiteljem”. U 2. stoljeću prije Krista Konfucije je bio uzdignut na još višu razinu. Tada su mnogi konfucijanci smatrali da je Konfucije uistinu primio nalog od Neba da započne novu dinastiju koja će naslijediti dinastiju Zhou. Iako je u stvarnosti bio bez krune ili vlasti, u idealima je postao kralj koji je vladao cijelim carstvom. Kako se dogodilo ovo očito proturječje moglo se razumijeti samo proučavanjem ezoteričnog značenja kojeg su navodno sadržavale riječi “Kronike proljeća i jeseni” (Chun Qiu), tvrdili su ti konfucijanci. Prema njihovom mišljenju, to djelo nije bilo kronika Konfucijeve rodne kraljevine Lu (što je uistinu bila), nego važno političko djelo u kojem je Konfucije izrazio svoje etičke i političke ideje.

konfuci1

Do 1. stoljeća prije Krista Konfucije je imao još viši položaj, čak i od kralja. Mnogi ljudi tog vremena smatrali su da je Konfucije bio živi Bog među ljudima, koji je znao da će nakon njegovog vremena postojati dinastija Han (206. prije Krista do 220. g.) te je zbog toga zapisao svoje političke ideje u “Kronici proljeća i jeseni” koje će biti dovoljno zaokružene da ih ljudi u dinastiji Han ostvare. Ta apoteoza vjerojatno je vrhunac Konfucijeve slave, a sredinom dinastije Han konfucijanizam se stvarno mogao zvati religijom.

Vrijeme glorifikacije, međutim, nije trajalo jako dugo. Na početku 1. stoljeća vodeća snaga postali su racionalistički konfucijanci, zbog čega se u kasnijim vremenima Konfucije više nije smatrao božanskim bićem. Naravno, kao “sveti učitelj” on je još uvijek uživao u vrlo visokom položaju. Na samom kraju 19. stoljeća kratko je oživljena teorija da je Konfucija imenovalo Nebo za kralja. Ubrzo nakon toga, usporedo s uspostavljanjem Republike Kine, njegov ugled je pao čak ispod “svetog učitelja”. Danas većina Kineza smatra da je Konfucije bio prije svega učitelj i to jedan veliki učitelj, ali daleko od jedinog učitelja.

konfuci2

Unatoč tome, Konfucije je već tijekom svog života bio poznat kao veliki učenjak. Jedan od njegovih suvremenika je rekao: “Majstor Konfucije uistinu je velik! Njegovo znanje je toliko opsežno da se ne može zvati samo jednim imenom.” (Anale, IX, 2.). Konfucije je sebe smatrao nasljednikom i nastavljačem drevne civilizacije, a neki njegovi suvremenici dijelili su to mišljenje. Svojim radom, u kojem je stvarao putem prenošenja, omogućio je da njegova škola ponovo reinterpretira civilizaciju prethodnog doba. Podržavao je ono što je smatrao najbolje od starog doba te je stvorio snažnu tradiciju koja je trajala sve do nedavno, kada se, kao i u Konfucijevo vrijeme, Kina ponovo suočila s ogromnim gospodarskim i društvenim promjenama.