Kina, zemlja velikih mogućnosti u kojoj je sve veliko

1036

Negdje koncem 2015. godine imao sam čast, zajedno s gradonačelnikom grada Mostara Ljubom Bešlićem, sastati se s Chen Bo, veleposlanicom Narodne Republike Kine u Bosni i Hercegovini.

Bio je to prvi službeni posjet veleposlanice Bo Mostaru i Hercegovačko-neretvanskoj županiji, piše Večernji list BiH. Ovdje napominjem kako je veleposlanica Bo ranije bila zamjenica gradonačelnika Tangshana, a kasnije ćete vidjeti zašto je to bitna informacija. Tom prigodom veleposlanica Bo govorila je o odnosu BiH i Kine, na poseban način istaknuvši HNŽ kao prostor za značajniju suradnju u turizmu, poljoprivredi, osobito vinarstvu, te kulturi. Tom prigodom pozvala nas je da se pridružimo Forumu lidera država središnje i istočne Europe i Kine koja promovira međusobne veze i doprinosi ukupnom i balansiranom razvitku 17 uključenih država. Inače, NR Kina pokrenula je Mehanizam koordiniranja 16+1 kao dio megaprojekta “Jedan pojas – jedan put”, čiji je inicijator Xi Jinping, predsjednik NR Kine, a u kojem se nalazi 16 država središnje i istočne Europe: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija, Mađarska, Letonija, Litva, Makedonija, Crna Gora, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovačka i Slovenija. Značajno je podsjetiti kako BiH ima nakanu zauzeti proaktivnu ulogu u sklopu inicijative “Jedan pojas – jedan put”, popularnije nazvane “Novi put svile”, s koncepcijom rada na dva puta – kopnenom i pomorskom. Ta inicijativa podrazumijeva nekoliko bitnih stvari, uključujući i odgovore na izazove u današnjem svijetu. “Novi put svile” trebao bi osigurati bolju ekonomsku suradnju i razumijevanje u smislu stvaranja veza na polju kulture i obrazovanja, ali i zajedničke borbe protiv terorizma. K tome, otvarajući put Bosni i Hercegovini za sveukupno kvalitetniju suradnju s NR Kinom, u rujnu prošle godine u Pekingu je boravio i Dragan Čović, tadašnji predsjedatelj Predsjedništva BiH. Također, izražavajući spremnost Bosne i Hercegovine za aktivnim sudjelovanjem u inicijativi “Jedan pojas – jedan put”, u NR Kini boravili su i Denis Zvizdić, predsjedatelj Vijeća ministara BiH, Mirko Šarović, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, te Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH.

Na tragu prvoga posjeta, u siječnju 2016. godine s dijelom članova Vlade HNŽ-a ponovno sam se susreo s veleposlanicom Bo s kojom je bio i Liu Haixing, pomoćnik ministra vanjskih poslova Narodne Republike Kine i izvršni tajnik za suradnju između NR Kine i 16 država središnje i istočne Europe. Tom prigodom, gostima iz NR Kine predstavili smo Hercegovačko-neretvansku županiju i njezine potencijale, na poseban način ističući turizam, obnovljive izvore energije, promet i poljoprivredu. Također, osobno sam naglasio i to kako je HNŽ spreman postati dio i snažno se uključiti u rad Foruma lokalnih lidera u cilju snažnijeg promoviranja gospodarskih, turističkih i drugih potencijala u sklopu Mehanizma 16+1, u čiji fond je NR Kina izdvojila 10 milijardi dolara. Nakon poziva koji nam je upućen iz Veleposlanstva NR Kine u BiH za sudjelovanje na Trećem forumu lokalnih lidera 16+1, u travnju 2016. godine primio sam izaslanstvo kineske provincije Hebei, predvođeno An Jingom, direktorom Agencije za promoviranje investiranja. Cilj posjeta bio je promoviranje Trećeg foruma, koji će biti održan u provinciji Hebei u gradu Tangshan. Zahvalivši na pozivu, potvrdio sam naš dolazak na Forum lokalnih lidera te izrazio uvjerenje kako će potencijali HNŽ-a u različnim oblastima, poput turizma, obnovljivih izvora energije, prometa i poljoprivrede, na Forumu biti predstavljeni na način koji će promovirati potencijale ove županije i privući strane investitore. Nakon toga počela je opsežna priprema i organiziranje našega posjeta i boravka u Kini, gdje su, uz veleposlanicu Chen Bo, bitnu ulogu imali djelatnici Veleposlanstva NR Kine u Sarajevu, pa im ovom prigodom, uime svih članova izaslanstva HNŽ-a i osobno, iskreno zahvaljujem na susretljivosti i potpori.

Neposredno pred naš odlazak u Kini je, u organizaciji Vanjskotrgovinske komore BiH i u suradnji s Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, na zajedničkom štandu na 2. sajmu investicija i trgovine “China – CEEC EXPO”, koji je održan od 9. do 12. lipnja 2016. godine u gradu Ningbo u Kini, predstavljeno pet vinarija iz Hercegovine, i to Vinarija Čitluk, Podrumi “Andrija” iz Čitluka, Podrumi “Anđelić” iz Trebinja, Hepok d.o.o. Mostar i Hercegovinavino d.o.o. Mostar u cilju promoviranja trgovinskih potencijala županije. Uz vina, na izlagačkom prostoru BiH bile su zastupljene i tvrtke iz sektora ljekovitog bilja i meda.

ODLAZAK I BORAVAK U KINI

Utorak, 14. lipnja. Došao je očekivani dan polaska našega izaslanstva u Kinu, državu s 1,4 milijarde stanovnika. U sarajevskoj zračnoj luci moramo biti najkasnije do 20 sati jer je let za Istanbul u 21 sat. No, prije odlaska puno je obveza u uredu: sastanak i razgovor o aktualnoj situaciji u prosvjeti sa Slavkom Laušem, predsjednikom Sindikata, susret s čelnicima Drvnog klastera Hercegovine, te naposljetku s Monitoring timom Vijeća Europe. U popriličnoj žurbi odlazim spremiti torbu razmišljajući kako se nisam stigao niti ošišati pred polazak na tako značajan put. Uskoro s prepunom torbom, jer nisam imao vremena za bolju organizaciju, krećem prema Sarajevu, prvoj točki našega dugog puta na Daleki istok.

Vrijeme vožnje koristimo za razgovor o svim bitnim aspektima odlaska i boravka izaslanstva, od tehničkih do strateških. U zračnoj luci dočekuje nas ostatak tima: ministri Donko Jović, Ajdin Teletović i Željko Laketić koji će zanimljivim anegdotama i dosjetkama unijeti posebno vedar duh našemu putovanju.

Iako umorni, na kraju napornog radnog dana s puno optimizma polijećemo prema Turskoj i nakon nekih dva sata ugodne vožnje slijećemo u Istanbul. Zadržavanje u Istanbulu vrlo je kratko, žurimo na let za Peking. Kao čovjek koji je imao priliku dosta često putovati, jedno vrijeme i kao federalni ministar turizma, imam značajna i različita iskustva s različitim zrakoplovnim kompanijama, no, Turkish Airlines me uvijek iznova i ugodno iznenadi. Na njihovim letovima osjećate se kao u hotelu s najmanje 4 zvjezdice: papuče i čarape, jastuk, deka, maska koja vam štiti oči od svjetla, izbor između više ponuđenih jela, mogućnosti praćenja televizijskog programa uživo ili gledanje filmova, slušanje glazbe, utakmica s Europskog nogometnog prvenstva…, sve kako bi vam let bio što ugodniji. Zahvaljujući ljubaznom osoblju Turkish Airlinesa, nekih desetak sati leta prolazi neočekivano brzo, čak smo uspjeli uhvatiti i nekoliko sati sna… Izlazimo iz zrakoplova i pred nama je zračna luka Peking, moderno zdanje nepregledne veličine, druga zračna luka po broju putnika na svijetu. Vlak nas prevozi do mjesta na kojem bez problema prolazimo carinsku kontrolu. Već pomalo umorni, izlazimo iz zračne luke gdje nas dočekuju ljubazni domaćini, među kojima naš Chris, poduzetnik i volonter koji je zadužen za pratnju našega izaslanstva. Pravo mu je ime Huibin Shi, ali u Kini je danas moderno dati sebi neko zapadnjačko ime te je naš Huibin postao Chris. Prekrcavamo stvari dok nas ministar Teletović moli da pričekamo kako bi “zapalio” samo jednu cigaretu. Naravno, razumijemo njegovu strast i izlazimo mu u susret prebacujući još jedanput naše stvari – ovaj put u kombi koji će nas odvesti u Tangshan, naše odredište i grad sa “samo” 7,5 milijuna stanovnika.

Prvi dojam, moderna cestovna infrastruktura – autocesta koja nas nakon tri sata vožnje, razgledanja krajolika provincije Habei, čije bi ime u prijevodu glasilo sjeverno od žute rijeke, s oko 72 milijuna stanovnika i Chrisovih objašnjenja o svemu što nas zanima, dovodi u naše prvo odredište u Tangshanu hotel Pullman. Domaćini nas lijepo dočekuju smještajući me, kao voditelja izaslanstva, u posebnu hotelsku sobu, uz poziv na večeru koja je već poslužena. Prvi pravi susret s izvornom kineskom hranom – odlična je, doduše, za naš ukus malo previše začinjena, ali lijepo pripremljena: kineske palačinke s mesom i povrćem, škampi, slatko-kiseli kupus, juha s posebnom tjesteninom, kruh koji se “kuha” na pari… Okrijepljeni večerom polazimo na počinak pokušavajući zaspati unatoč šest sati vremenske razlike u odnosu na naše vrijeme.

Četvrtak, 16. lipnja. Jutro – brzinski doručak, sjedanje u autobus i odlazak na prvi sastanak namijenjen isključivo voditeljima izaslanstava i najvišim dužnosnicima. Unatoč mom inzistiranju, na sastanak ne može poći ni članica našega izaslanstva koja je, između ostaloga, zadužena za medije kako bi napravila barem jednu fotografiju. Sve je na najvišoj razini sigurnosti – naši se domaćini trude ostaviti najbolji mogući dojam. Dvorane za sastanke prepune su cvijeća, videozidova i modernoga namještaja. Sve je grandiozno – veliko i preveliko, kao i sve što ćemo poslije vidjeti u Kini. Na marginama sastanka ugodno me iznenadio i susret sa Zhang Qingweijem, predsjednikom provincije Hebei kojem zahvaljujem na iznimnom prijmu i gostoljubivosti.

Potom slijedi sastanak u širem sastavu te posjet izložbenim štandovima svih država, pa i naše. U obilasku mi se pridružuje Borislav Marić, veleposlanik BiH u NR Kini, te predsjednici vlada Sarajevske i Tuzlanske županije gospoda Konaković i Gutić. Zanimljivo je bilo gledati kako Kinezi sa zanimanjem gledaju naš štand na kojem su fotografije Starog mosta, Međugorja, Sarajeva, Banje Luke, Konjica, slapova Kravice… Slijedi večera u tradicionalnom restoranu gdje smo primljeni s posebnom pažnjom. Inače, svi naši susreti i objedi uvijek su bili koncipirani tako da su polovinu okupljenih oko stola činili Kinezi (dužnosnici različitih razina vlasti i gospodarstvenici), a polovinu oni iz europskih država. Sjedimo za stolom koji u sredini ima staklenu pokretnu plohu koju možete pokrenuti i tako doći do željenog jela bez protezanja. Razmišljam kako su Kinezi praktičan narod… Kraj večeri rezerviran je za izniman kulturni događaj koji je na mene ostavio poseban dojam. U kazalištu Tangshan Theatre, koje ima iznimne tehničke mogućnosti svjetla, pokretne pozornice i posebnih efekata, pogledali smo (i ostali zadivljeni) posebno osmišljenu predstavu u devet činova “An Appointment whit the Phoenix” koja je prezentirala dio kineske kulture, glazbe, plesa, akrobacija, ali i istaknula ono što je zajedničko i što povezuje kineski i europske narode. Dok je orkestar svirao “Na lijepom plavom Dunavu”, a na velikom videozidu vrtjele se prelijepe kineske i europske rijeke, odjedanput ugledah Stari most i našu zelenu ljepoticu Neretvu. Prizor za pamćenje… Očarani, napustili smo kazalište s oko 1200 posjetitelja koji su imali čast pogledati jedan istinski dvosatni spektakl.

Petak, 17. lipnja. Nakon jednosatnog poziranja na suncu za zajedničku fotografiju lidera, jutro nas ponovno dovodi u kazalište koje nam je sinoć ostalo u dubokom sjećanju. Slijedi ceremonija otvaranja na kojoj nam se, kao predsjedatelji država s europske strane, obraćaju Bohuslav Sobotka, predsjednik vlade Češke Republike i Petar Ivanović, zamjenik predsjednika vlade Crne Gore, te visoko izaslanstvo NR Kine predvođeno potpredsjednikom vlade.

Slijedi nekoliko specijaliziranih foruma na kojima se razgovaralo o zaštiti okoliša, poljoprivredi, sigurnosti hrane, gospodarstvu i zapošljavanju, a na kojima sudjeluju i ostali članovi izaslanstva: ministri Teletović, Jović i Laketić. Na podforumu o poljoprivredi ponovno čujem poznati podatak – Kina je prva u proizvodnji pšenice s 96,3 milijuna tona godišnje, riže s 204,3 milijuna tona i kukuruza s 200 milijuna tona. Djelić takve poljoprivredne proizvodnje vidjeli smo i na poljima uz autocestu na putu iz Pekinga u Tangshan.

Domaćini nas odvode i na Sajam industrije i Sajam zaštite okoliša. Na Sajmu industrije izložena su nova dostignuća u različitim oblastima, a posebno mi je u sjećanju ostao štand proizvođača brzih vlakova. Kao sveučilišnog profesora koji se bavi pitanjima zaštite okoliša, najviše me se dojmio Sajam posvećen toj oblasti. Oduševljeno zastajem kod štanda obnovljivih izvora energije (vjetroelektrane i solani sustavi), te štanda gdje su prezentirani uređaji za pročišćavanje otpadnih voda primjenom MBR (Membranski Bio Reaktor) tehnologije koja pripada skupini separacijskih procesa s biološkom obradom s aktivnim muljem.

Puni dojmova vraćamo se u hotel gdje je upriličena svečana večera uz zvuke tradicionalnih kineskih instrumenata. Još jedan događaj vrijedan pamćenja. Za glavnim stolom, uz kineske domaćine, imam posebnu prigodu razgovarati sa slovenskom ministricom znanosti, obrazovanja i športa Majom Makovec Brenčič o njihovim iskustvima u suradnji s kineskom stranom (pripremama za Zimske olimpijske igre 2020. u Pekingu, mogućoj kupnji i investiranjima u Elan, TAM …).

S kolegama ministrima odlazim nakon večere u hotelski restoran jer ne smijemo propustiti još jedan važan događaj – utakmicu Hrvatske i Češke na Europskom nogometnom prvenstvu. Oduševljeni smo – ide odlično, skoro do samoga kraja, a potom nemile scene s nogometnog terena. Razočaran odlazim na spavanje…

Subota, 18. lipnja. Pred nama je put prema Pekingu (Běijīng – sjeverna prijestolnica) koji nam je organizirao Chris koji nas prati i smješta u hotel. Koristimo kratko vrijeme boravka u Pekingu dok čekamo let za povratak kući kako bismo posjetili Veleposlanstvo BiH i održali radni sastanak s veleposlanikom Marićem, kojom prigodom smo dobili dodatne informacije o dosadašnjoj i budućoj gospodarskoj suradnji i ulaganjima NR Kine u BiH (u TE Stanari i TE Tuzla, vjetropark Mesihovina kod Tomislavgrada, Rudnik Banovići i dr.). Veleposlanik Marić organizira nam posjet Kineskom zidu i Zabranjenom gradu. “Tu je naša Anja, koja će vam sve pokazati”, srdačno dodaje. I uistinu Anja, polaznica poslijediplomskog studija kineskog jezika, rođena Konjičanka koja se kao djevojčica odselila u Brčko, postaje naša desna ruka i vodič kroz dvadesetmilijunski grad (a vjerojatno i više). Iako je bilo naporno penjati se uz temperaturu od nekih 35 Celzijevih stupnjeva, oduševio nas je Kineski zid koji čini skupina zidova, koji su zajedno dugi gotovo 9000 km i obujmom i masom su najveća građevina na svijetu. Ministar Laketić duhovito primjećuje kako se uz nas penju i razgledaju Ujedinjene nacije jer teško je naći državu iz koje nema bar nekoga u obilasku toga iznimnog djela ljudskih ruku. Zanimljivo je kako se Kinezi žele fotografirati s nama – bijelcima, te nas često zaustavljaju s molbom za jednu fotografiju.

Potom slijedi Zabranjeni grad. Nekadašnja carska palača dinastije Ming, sa svojih 9999 soba. Koristimo prigodu da zavirimo i na obližnji trg Tiananmen – Trg nebeskog mira, najveći gradski trg na svijetu preko kojeg prelazi najduža ulica na svijetu duga 80 km. Svuda oko nas su neboderi s 30,40 ili više katova, a na užurbanim ulicama s čak dvadeset i više prometnih trakova automobili najviše klase.

Nažalost, preostaje nam vremena još samo za posjet čuvenoj ulici egzotične hrane – tzv. Snack street. Na ponudi su specijaliteti: pečeni škorpioni, svilenbube, miševi, morske zvijezde, žohari, zmije, gušteri, stonoge i pauci. Životinjice se poslužuju nabodene na štapić te se, kada odaberete što želite, prže u vrelom ulju. Razmišljam o toj avanturi i odlučujem probati. Biram škorpione. Nije loše – podsjeća na čips…

Ponedjeljak, 20. lipnja. Vrijeme je za povratak. Ispunjeni uspomenama, o kojima bi se moglo još puno govoriti, odlazimo u zračnu luku i ponavljamo proceduru: Peking – Istanbul – let je u povratku sat vremena duži, potom Istanbul, Sarajevo i Mostar.

Dočekuju me brojne obveze te se nakon kratkog odmora upućujem u ured, odlučan u namjeri provedbe dogovorenoga u Tangshanu i prepun predivnih uspomena na kineski narod i njegovu veličanstvenu državu. Bilo je lijepo, nezaboravno i teško ponovljivo… Ipak, doma je najljepše…