Beogradske priče: Crkve kao domovi predaka

Goran Stefanović je mašinski inženjer, budući doktor nauka zaposlen u Termoelektrani "Kostolac B". Pre dvije godine je bio u Kini na stručnom usavršavanju, pa je potpuno opčinjen raskošnom istorijom ove dalekoistočne zemlje prikupio građu za knjigu "Vladari Zabranjenog grada", koja će uskoro biti predočena javnosti. Za "Beogradske priče" otkriva tajne vezane za posjetu prvog Kineza Beogradu.

886
Kang Ju Vej

Veliki kineski reformator Kang Ju Vej ostao je zabilježen kao prvi Kinez koji je posjetio Beograd. To se dogodilo 1908. godine, kada je ovaj carski savjetnik, zbog teških prilika u zemlji, morao da je napusti bijegom u inostranstvo. Tada je proveo tri dana u Beogradu, i mada to zvanično nisu zabilježile ondašnje novine, do ovih podataka došao je nedavno jedan srpski istraživač.

Goran Stefanović je mašinski inženjer, budući doktor nauka zaposlen u Termoelektrani “Kostolac B”. Pre dvije godine je bio u Kini na stručnom usavršavanju, pa je potpuno opčinjen raskošnom istorijom ove dalekoistočne zemlje prikupio građu za knjigu “Vladari Zabranjenog grada”, koja će uskoro biti predočena javnosti. Ekskluzivno za “Beogradske priče” otkriva tajne vezane za posjetu prvog Kineza Beogradu.

UNIVERZITET

Kang Ju Vej je ostavio precizne dnevničke bilješke, na osnovu kojih stičemo uvid kako je jedan čovjek iz daleke civilizacije mogao da doživi prijestonicu Srbije početkom 20. vijeka.

– U Beograd je došao vozom iz Budimpešte 21. jula 1908. u 11 časova posle desetočasovne vožnje – bilježi Stefanović. – Putopisac spominje autentičnost grada na granici sa moćnom Austrougarskom i ističe da je veoma čist s puno zelenila i cvijeća. Bio je oduševljen Kalemegdanom, ali je na njega poseban utisak ostavio Rimski bunar, pogotovo što su ga sa istorijom ovog mjesta upoznali lokalni vodiči. Oni su ga uputili u mračnu priču o kazni za izdajnike koji su pokušali da “prodaju” grad osvajačima, te su zato skončali na dnu bunara, raskomadani i pomračenog uma. Kang će to mjesto nazvati sumornim i jezivim, uz potvrdu da u zemlji kao što je Kina ne postoji ništa slično.

Posjetiocu sa Dalekog istoka najviše se dopala zgrada Univerziteta, odnosno Kapetan Mišino zdanje. Kang nije odoljeo izazovu da je posjeti uz konstataciju da mu je neobično čudno da Srbija, iako ima samo milion stanovnika, ima univerzitet, a cijela ondašnja Kina, sa tadašnjih 400 miliona stanovnika takođe ima samo jednu takvu visokoškolsku državnu ustanovu.

– Kang je doživeo Srbiju kao vojnu državu sa snažnim osjećajem za nacionalnu pripadnost – nastavlja priču Stefanović. – Takođe, definisao ju je kao strogo poljoprivrednu zemlju, izrazivši čuđenje što u Beogradu nema fabrika. Istina, vjerovatno je da za tako kratko vrijeme nije mogao da stvori dovoljno precizan uvid, jer je tada u gradu bilo nekoliko fabrika, kao i šećerana.

Nekoliko rečenica u svom putopisu Kinez je posvetio tadašnjoj političkoj situaciji u Srbiji. Bez dileme će optužiti kralja Petra Karađorđevića za smrt kraljevskog para Aleksandra i Drage Obrenović, čudeći se kako niko nije osuđen za taj zločin. Kang sa nevjericom bilježi kako su zavjerenici neobično lako prodrli do samog monarha, uz konstataciju da to nikako ne bi bilo moguće izvesti u Kini i tako lako doći do kineskog cara.

– U njegovim zapisima ostaće zapisani još neki veoma upečatljivi i slikoviti detalji – objašnjava Goran Stefanović. – Zabilježiće da ga srpske crkve podsjećaju na domove predaka kakvi su postojali u kineskim selima. Takođe, pijace s našeg podneblja podsjetile su ga na one u domovini, zbog nadstrešnica.

ULAZAK U ISTORIJU

JUNAK ove priče Kang Ju Vej u istoriji najmnogoljudnije zemlje svijeta zabilježen je krupnim slovima. Stefanović podsjeća da se u suton 19. vijeka u Kini pojavio Pokret reformi za ciljem da modernizuje zemlju, izvuče je iz zaostalosti i omogući joj da se efikasno suprotstavi zapadnim silama koje su je dovele u polukolonijalni odnos posle opijumskih ratova i višedecenijskog ugnjetavanja i uslovljavanja.

Pokretač otpora i vođa Pokreta otpora “stranim đavolima” bio je Kang Ju Vej. On je sa predlogom reformi upoznao najznačajnije kineske intelektualce toga doba. Reforme su, pored ostalog, predviđale uvođenje ustavne monarhije, odbacivanje starog školskog sistema, slanje studenata na školovanje u inostranstvo, razvijanje slobode štampe, razvoj industije, rudarstva i željezničkog transporta, promenu zastarjelog finansijskog sistema, uvođenje poštanske službe umjesto glasničke, kao i modernizaciju vojske po uzoru na zapadne sisteme odbrane.

Istraživač Goran Stefanović

– U to vreme odnosi u Zabranjenom gradu, centru moći, bili su vrlo kompleksni – objašnjava Stefanović. – Mladi kineski car Kuang Su bio je samo marioneta u rukama čuvene carice udovice Cu Ši, poznatije kao “zla apsida Istoka”. Mladi car je bio impresioniran intelektualnom veličinom Kang Ju Veja i pokušao je da se kroz podršku reformama konačno obračuna sa Cu Ši i konzervativnim krugovima. Pokrenuo je reforme 1898. godine koje će ostati zabilježene kao “Reforme od 103 dana”.

U to vrijeme će Kang Ju Vej biti lični savjetnik cara koji je podnjeo na potpisivanje čak 70 carskih dekreta. Pristalice Cu Ši su preko noći organizovali državni udar, svrgnuli cara i pobili šest reformatora sa čela pokreta, a samo će Kang Ju Vej umaći begom u inostranstvo.

Na izbegličkom putešestviju, eto, boravio je i u Beogradu. Sa tog kratkog ali upečatljivog putovanja ostavio je dragocjene bilješke koje pokazuju kako je neko sa Dalekog istoka mogao da sagleda grad.

OPČINJENOST DALEKIM ISTOKOM

Goran Stefanović je “Vladare Zabranjenog grada” osmislio kao dnevničko putopisno štivo sa biografijama više od 20 kineskih vladara počevši od careva dinastija Ćing, preko nacionalnih vođa stranke Kuomintang, do lidera KP Kine.

Pored obilja zanimljivosti, za nas je izdvojio priču o Kang Ju Veju, lideru “Pokreta za reforme”, a kasnije i “Društva za zaštitu cara”. On je ujedno i prvi Kinez u Beogradu i Srbiji o kojem postoji pisani trag, doduše samo u kineskim arhivama.

POVRATAK

POVRATAK reformatora u domovinu nije ga odmah podigao na pijedestal koji mu je istorija namjenila. Naime, on se vratio u Narodnu Republiku Kinu, pa nije dobio prostor za veće angažovanje jer je bio tretiran kao predvodnik monarhističkih i atirepublikanskih struja.

– Preminuo je 1927. godine – objašnjava Stefanović. – Tek dolaskom na vlast KP Kine biće priznata uloga i njemu i njegovom pokretu u stvaranju jedne nove Kine koja danas nesumnjivo postaje jedna od vodećih svjetskih sila.

Izvor:novosti.rs